U trci za gradonačelnika Beograda, koji je treća ličnost po značaju u Srbiji, na proljeće 2018. godine naći će se i najslavniji sportski as u srpskoj politici Aleksandar Šapić. Za razliku od ostalih, kandidaturu je bez kalkulacija najavio prije godinu dana ubacivši u politiku fer plej, onaj pravi s kojim je ponio i titulu najboljeg vaterpolo napadača svijeta svih svremena.
– Ukoliko ne budem gradonačelnik, sigurno neću biti ni na jednoj funkciji u Beogradu jer na gradske izbore ne izlazim samo da bih participirao u vlasti. Ni predizborno, ali ni poslije izbora neću da učestvujem u pijaci, političkim trgovinama kojima neke stranke pribjegavaju od kada postoje i nikada nemaju poziciju koja im omogućava da se uključe u ozbiljne stvari. To neće ni moja organizacija, kaže u intervjuu „Danu” aktuelni predsjednik Opštine Novi Beograd Aleksandar Šapić, iza čije kandidature za prvog čovjeka prestonice je stalo UG „Rastemo”.
Smatrate li da li ste zbog svega što je iza Vas korak ispred ostalih pretendenata?
– Ne znam koliko sam zanimljiv medijima i iz kojih razloga, ali je činjenica da sam u ovom poslu poprilično dugo, osam-devet godina. Već sam i sam zaboravio kakva mi je karijera, ali sigurno je da neke stvari ne mogu da se izbrišu. Ako me nešto preporučuje za to mjesto, onda je to posao u lokalnoj samoupravi i politika u kojoj sam skoro šest godina na Novom Beogradu i dvije i po godine kao pomoćnik gradonačelnika Beograda, što je pola moje sportske karijere. Bez obzira čime se u životu sjutra bavio jer u ovom poslu danas jeste, sjutra niste, a iz sporta sam izašao, humanitarnim radom ću se baviti dok sam živ. Humanitarna fondacija, bez obzira na sve moje sportske rezultate, jeste najveća i najvažnija stvar u mom životu. Pomažemo ljudima iz cijele zemlje i van granica, a u ovom momentu pomoć je zatražilo više od 250 djece, a 150 njih je dosad primilo raznu pomoć. U martu obilježavamo pet godina za kojih smo prikupili više od šest miliona eura. Tu više nema nazad, kako zbog ogromne odgovornosti koju imate prema ljudima kojima pomažete, tako i zbog činjenice da me je humanitarni rad poprilično promijenio.
Čak ni Vaša fondacija u predizbornoj kampanji nije izuzeta iz prljavih političkih igara?
– Da. Koristi se kako bi mi se nanijela šteta, a pokušavam da im objsnim da to ne čine meni, već djeci za koju se borimo da ozdrave. Izgleda da to ljudski mozak ne može da prihvati sve dok mu zlo ne zakuca na vrata, a ja želim da se to nikome nikada ne desi i da im nikada ne zatreba naša fondacija da bi shvatili da li smo ispravni ili nijesmo, da li se tu peru pare ili ne, i gdje taj novac završava. I tu smo napravili ozbiljan iskorak i na našem sajtu budihuman.rs ljudi svakodnevno mogu da kontrolišu novac koji legne na račune fondacije. Napravili smo neke nove stvari i nijesam očekivao da će ovakva humanitarna organizacija poprimiti te dimenzije.
Jedan od zahtjeva opozicije su fer i pošteni izbori?
– Da li je fer i pošteno to što sam šestu godinu zaredom na mjestu predsjednika Opštine Novi Beograd, a nikada nijesam gostovao u Beogradskoj hronici i emisiji na RTS koja se svakog dana 35 minuta bavi prestonicom. Da nemam naloge na društvenim mrežama pitanje je da li bih i gdje imao šta da kažem. Nemam gdje drugdje da se oglasim, ali i na tim mrežama postoje grupe ljudi zadužene da u interesu neke stranke i organizacije pišu komentare i napadaju. No, uslovi su takvi kakvi jesu, a odluku za sve što se dešava u društvu donosi narod, ovako ili onako. Izlaskom na birališta svaki narod dobije vlast onakvu kakvu zaslužuje. I, ako je mojim sugrađanima, mom narodu dobro ovako, ko sam ja, na kraju krajeva, da im objašnjavam šta je bolje. I to je pitanje percepcije i nigdje ne piše da sam ja u pravu. Ipak, smatram da je sramota da s mjesta na kojem se nalazim nemam prilike da govorim, ako ništa drugo onda o onome što radim.
Šta znači Vaš stav – mogu da razgovaram sa svima?
– S čuđenjem me to pitaju, a znate – ljudi su vodili ratove, ubijali jedni druge, pa su razgovarali. Plašim se da je onaj ko mi zamjera što ću razgovarati sa svima, promašio prostor i vrijeme u kome živi. Razgovor je obavezna stvar u politici, a mi smo samo predstavnici beogradskih građana i ko kod da uđe u parlament znači da je dobio više od 40.000 glasova. Druga je stvar je da li ću se dogovoriti i da li ću da radim suprotno svojim uvjerenjima, a na Novom Beogradu sam pokazao da neću. Spreman sam da razgovaram sa svima, ali nijesam spreman da po svaku cijenu, zarad svoje ili funkcije ljudi oko sebe, odstupim od plana i uvjerenja kako bi Beograd trebalo da se razvija.
Da li je Vas je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić zvao na razgovor?
– Prvi u državi je onaj ko je najsnažniji i ko ima najviše glasova i logično je, takođe, da razgovara. Ja konkretno nijesam imao poziv od predsjednika Vučića i ne znam zašto bi me on zvao kad su ovo beogradski izbori. Ne očekujem poziv od Vučića niti od bilo koga. Očekujem da nakon beogradskih izbora predstavnici stranka koje uđu u Skupštinu grada Beograda sjednu i konkretno razgovaraju o planu i razvoju grada. Tako ću se ponašati, a da li to tako drugačije funkcioniše ne znam.
Čini se da ste pokazali šta možete tek kada ste se oslobodili stega stranke?
– To je tačno. Dok sam bio dio tada velike organizacije Demokratske stranke morao sam da poštujem njena pravila. To sam naučio kroz sport, bez obzira s čime se slagao ili ne, morao sam da poštujem pravila ponašanja u ekipi. Kada sam shvatio da sam postao dio manjine i da se uglavnom ne slažu sa mojim stavovima i ja sa njihovim, nijesam htio da predstavljam problem, pa sam otišao iz DS-a i krenuo svojim putem. Tada sam rekao da nikada neću biti dio neke stranačke organizacije osim svoje.
M.Njeguš
Čist račun
Bili ste i najbliži saradnik i prijatelj liderima DS-a Borisu Tadiću i Draganu Đilasu. Viđate li se od kada ste se razdvojili?
– Sa Borisom se ne čujem. Vidjeli smo se dva-tri puta. Ostali smo u normalnim odnosima iako je među nama bilo turbulencija zbog svih tih dešavanja. Čovjek sam koji voli da ostane čist sa svakim. Ne postoji osoba sa kojom imam problem i kojoj ne mogu da kažem razloge zbog čega se nešto dešavalo. Što se tiče Đilasa, sa njim, takođe, imam normalan odnos, ali se ne viđamo često. On je u jednom momentu napustio politiku, bavio se košarkom, a sada se vraća. Ja sam umeđuvremenu krenuo svojim putem, zadržali smo fer odnos i to je to.
Politika je prljava stvar
Da li Vas kolege sportisti podržavaju u političkim vodama?
– Sportisti se uglavnom trude da se pretjerano ne miješaju u politiku. Ni od koga od njih nijesam tražio podršku, jer je, nažalost, politika kod nas jedna prljava stvar. Ko god da je dodirnuo, uprljao se. Zato ni od koga to ne bih tražio, nema potrebe. Ko hoće sam, ali bih im čak i savjetovao – bolje je za njih da mi ne pomažu.